Rudjer Boskovic Institute, Center for marine research
Partner Institution/Company:
ICM,CSIC
Grant type:
2A
Project title:
Uncovering composition and diversity of marine picophytoplankton in northern Adriatic coastal waters
Project summary:
Picoeukaryotes (cells < 3 µm) contribute significantly to marine plankton biomass and productivity. Recent molecular studies have brought to light their wide diversity. Our knowledge of the diversity of eukaryotic picoplankton is very limited for Adriatic Sea, so developing methods for assessing and monitoring their ecology and diversity is essential for understanding their contribution in food web dynamics and biochemical cycles. The lack of data is due to technical difficulties in identifying and classifying picoplanktonic organisms with light microscopy, which clarifies need for new efficient tools in studying of these small organisms. Among the molecular methods that have been used so far DGGE has been proved as best compromise between the number of samples and information obtained. Training opportunity in DGGE method at ICM will improve our knowledge about the picophytoplankton diversity and (consequently) enhance our interpretation of ecological and environmental processes. Potential contribution of this visit is not only getting new skills from outstanding experienced researchers but establishment of future collaboration. Establishing working networks worldwide is surely one of the most important parts in increasing of international competitiveness of national scientific centers like Center for marine research.
Hrvatski sažetak:
Pikoeukarioti (stanice veličine do 3 µm) znatno doprinose biomasi i produktivnosti morskog planktona, te su time veoma važna komponenta mikrobne hranidbene mreže svih mora i oceana. Primjenom molekularnih metoda u polju mikrobne ekologije došlo se do saznanja o njihovoj širokoj raznolikosti. U Jadranskom moru o pikoeukariotima se zna jako malo, tako da je razvoj novih metoda za procjenu i praćenje njihove ekologije i raznolikosti ključno za razumijevanje njihovog potencijala i doprinosa u dinamici hranidbenog lanca kao i biokemijskih ciklusa u morskom sustavu. Nedostatak podataka posljedica je tehničkih problema u prepoznavanju i klasificiranju pikoplanktonskih organizama svjetlosnim mikroskopom, što pojašnjava potrebu za novim učinkovitijim alatima za njihovo proučavanje. Među molekularnim metodama korištenim do danas u proučavanju ove najmanje jedinice planktona DGGE se pokazao kao najbolji kompromis između broja uzoraka i dobivenih informacija. Primjena DGGE metode će dati bolji uvid u ekologiju pikofitoplanktona kao i poboljšati našu interpretaciju okoliša i ekoloških procesa. Potencijalni doprinos ove posjete nisu samo usvajanje i stjecanje novih saznanja i vještina od izuzetnih znanstvenika već i uspostava buduće suradnje. Uspostava suradnje je zasigurno jedan od najvažnijih načina za povećanje međunarodne konkurentnosti nacionalnih znanstvenih centara kao što je Centar za istraživanje mora.
